Novi Pravilnik o PDV i nedoumice u praksi u vezi sa PDV režimom prevoznih usluga u vezi sa uvozom dobara

Autor: advokati iz Advokatske kancelarije „VUK Poreski Advokati“

Datum: 19. novembar 2021. godine

Ministarstvo finansija Republike Srbije je dana 14. aprila 2021. godine donelo novi, jedinstveni Pravilnik o PDV („Pravilnik o PDV“) koji je u primeni od 01. jula 2021. godine, a sa danom početka njegove primene prestalo je da važi 27 prethodno važećih pravilnika donetih na osnovu Zakona o PDV, pa između ostalog, i Pravilnik o načinu i postupku ostvarivanja poreskih oslobođenja kod PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza, („Pravilnik o PDV oslobođenju“).

Novi jedinstveni Pravilnik o PDV uzrokovao je nedoumice i nesigurnost u praksi kod domaćih pružalaca usluga prevoza, jer su od određenih savetnika dobili instrukcije da za pojedine prevozne usluge u vezi sa uvozom dobara moraju da obračunavaju PDV kada te usluge pružaju domaćim klijentima (licima sa sedištem u Republici Srbiji), počev od 01. jula 2021. godine. Ovakav način tumačenja Pravilnika o PDV izazvao je pravnu nesigurnost na srpskom tržištu, te zbunio prevoznike, jer do 01. jula 2021. godine nisu obračunavali PDV domaćim klijentima za pružene usluge u vezi sa uvozom dobara, što i jeste bilo ispravno postupanje sa njihove strane.

Smatramo da ne postoji pravni osnov niti bilo koji poresko-pravni razlog da se promeni praksa u pogledu pružanja, fakturisanja i obračunavanja PDV kod ovih usluga, te da srpski poreski obveznici iz ovog sektora treba da nastave da regularno obavljaju svoje poslovanje kao što su i do sada činili.

Kako novim, jedinstvenim Pravilnikom o PDV suštinski nije drugačije regulisano ovo pitanje u odnosu na prethodno važeći Pravilnik o PDV oslobođenju, smatramo da i nakon donošenja i primene novog Pravilnika o PDV, domaći prevoznici ne treba da obračunavaju PDV uvoznicima sa sedištem u Republici Srbiji za pružanje prevoznih usluga u vezi sa uvozom dobara. Naime, novi Pravilnik o PDV nije uveo bitne novine u vezi primene odredbe Zakona o PDV kojom je propisano da se PDV ne plaća na prevozne usluge koje su povezane sa uvozom dobara, ako je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV pri uvozu dobara. Kao i do sada, osnovni cilj i suština ove odredbe je da otkloni dvostruko oporezivanje, do koga bi došlo ukoliko bi pružalac prevoznih usluga obračunavao PDV na prevozne usluge, a zatim ukoliko bi i carinski organ obračunavao PDV prilikom uvoza dobara na osnovicu koja sadrži vrednost pruženih prevoznih usluga koje se odnose na uvezena dobra.

Novi Pravilnik o PDV-u sada precizira da poresko oslobođenje za prevozne usluge koje su povezane sa uvozom dobara, a koje se smatraju sporednim troškovima, obveznik PDV, odnosno drugi poreski dužnik može da ostvari ako je vrednost tih usluga sadržana u osnovici za obračunavanje PDV pri uvozu dobara. Nadalje, Pravilnikom o PDV je propisano da se smatra da je vrednost prevoznih usluga povezanih sa uvozom dobara sadržana u osnovici za obračunavanje PDV pri uvozu dobara ako se na uvoz tih dobara obračunava PDV u skladu sa Zakonom o PDV, pod uslovom da obveznik PDV, odnosno drugi poreski dužnik poseduje dokument o izvršenoj usluzi prevoza (CMR, CIM, manifest i dr.), kao i račun ili drugi dokument koji služi kao račun, izdat u skladu sa Zakonom o PDV, ako je uslugu pružio obveznik PDV.

Prevoznik ima svako pravo da osnovano pretpostavi da se PDV plaća na svaki unos dobara u Republiku Srbiju koja prevozi iz inostranstva, te da će shodno tome trošak prevoza biti sadržan u osnovici za obračun PDV kod uvoza tih dobara, imajući u vidu da je predmet oporezivanja PDV-om uvoz dobara u Republiku Srbiju, dok je uvoz svaki unos dobara u carinsko područje Republike Srbije, kako to propisuje Zakon o PDV. Stoga, nije na prevozniku, koji najčešće objektivno ni nema takvu mogućnost, da ispituje da li su ispunjeni uslovi da se izuzetno primeni oslobođenje od plaćanja PDV na konkretan uvoz dobara. I Ministarstvo finansija je u jednom od svojih Mišljenja iz 2019. godine, zauzelo stav da su prevozne usluge povezane sa uvozom dobara oslobođene PDV sa pravom na odbitak prethodnog poreza, te da „obveznik PDV – prevoznik nema obavezu da u slučaju prevoza dobara koja se uvoze i za čiji uvoz postoji obaveza obračunavanja i plaćanja PDV, nastoji doći do saznanja da li je nadležni carinski organ pri utvrđivanju osnovice za obračunavanje PDV za uvoz dobara u tu osnovicu uračunao i troškove prevoza nastale do prvog odredišta u Republici Srbiji“, kao i da „eventualno obaveštenje dobijeno od uvoznika da nadležni carinski organ u osnovicu za obračunavanje PDV za uvoz dobara nije uračunao i troškove prevoza nastale do prvog odredišta u Republici Srbiji nema uticaj na poreski tretman predmetne usluge prevoza“.

Stoga, ukoliko prevoznik poseduje dokument o izvršenoj usluzi prevoza (CMR, CIM, manifest i dr.), kojim dokazuje prekogranično kretanje robe, odnosno unos dobara koja prevozi iz inostranstva u Republiku Srbiju, što nesporno predstavlja uvoz dobara u Republiku Srbiju u smislu Zakona o PDV, a uvoz dobara po pravilu podleže plaćanju PDV, te ukoliko poseduje račun za uslugu prevoza izdat u skladu sa Zakonom o PDV, dolazi se do zaključka da su ispunjeni uslovi za poresko oslobođenje prevoznih usluga koje su povezane sa uvozom dobara, te da prevoznik nije dužan da obračuna PDV na predmetnu uslugu prevoza, bez obzira na to za koji carinski postupak je predmetna roba prijavljena (stavljanje u slobodan promet, carinsko skladištenje, privremeni smeštaj itd.). U suprotnom, ukoliko bi prevoznik obračunao PDV na uslugu prevoza robe koja je u Republici Srbiji prvo prijavljena npr. za postupak carinskog skladištenja, a uvoznik tu robu kasnije prijavi za stavljanje u slobodan promet, došlo bi do dvostrukog oporezivanja PDV-om, jer bi PDV bio obračunat na istu osnovicu kako od strane prevoznika, tako i naknadno od strane carinskog organa, s obzirom na to je vrednost usluga prevoza uključena u poresku osnovicu za uvoz robe.

Dodatno, Pravilnik o PDV sada jasno, pored PDV obveznika, uvodi i poreskog dužnika, kao primaoca prevozne usluge u vezi sa uvozom dobara, na koga se primenjuje odredba Zakona o PDV koja reguliše PDV oslobođenje za prevozne usluge u vezi sa uvozom dobara, što je u ovom slučaju uvoznik kao lice koje kontroliše postupanje sa robom, te je uvoznik taj koji određuje za koji će carinski postupak roba biti prijavljena, o čemu prevoznik ne mora da ima saznanja, i najčešće nema takva saznanja. Stoga se dolazi do zaključka da je uvoznik dužan da se stara o tome da li su ostvareni uslovi za poresko oslobođenje za prevozne usluge povezane sa uvozom dobara, te ako se naknadno ispostavi da nisu ispunjeni ti uslovi (npr. ukoliko predmetna roba iz postupka carinskog skladištenja bude prijavljena za izvoz iz Republike Srbije), uvoznik, kao poreski dužnik za primljene prevozne usluge u smislu odredbi Pravilnika o PDV, koji je istovremeno i poreski dužnik za uvoz dobara, bi bio dužan da u takvoj situaciji izvrši interni obračun PDV na primljene prevozne usluge.

Smatramo da je gore izneti stav, u potpunosti u skladu sa važećim propisima i da je u skladu sa prirodom poslovanja pružaoca prevoznih usluga. Kako bi se izbegle dodatne nedoumice u praksi, smatramo da svi pružaoci i primaoci usluga prevoza na srpskom tržištu treba zajednički da nastoje na uspostavljanju, odnosno održanju opisane ispravne prakse, kako bi izbegli eventualne negativne posledice u svom poslovanju.